Autor Tema: Marc Ecko's Getting Up  (Pročitano 3430 puta)

0 Članovi i 1 gost pregledaju ovu temu.

Johnny

  • Niko Bellic
  • Superstar
  • *****
  • Poruke: 830
    • Pogledaj profil
    • http://www.last.fm/user/johnny_rasta
Marc Ecko's Getting Up
« Odgovor #15 poslato: 23. jul 2007, 21:58:48 »
Evo i review-a:

Marc Ecko's Getting Up: Contents Under Pressure

Sprejeve u ruke!  
                                                                                   


Igre za uzak krug ljudi u pravilu ne prolaze dobro, no autori su uz crtanje grafita kao glavnu temu pametno dodali još nekoliko elemenata i sve zajedno spojili u vrlo zabavan naslov




Iskreno rečeno, grafiti su nam do danas bili ukrasi (ili ruglo) na zidovima koje je netko iz nekog samo njemu znanog razloga naÅ¡arao, no kako je oslikavanje zidova tematika naslova koji opisujemo u ostatku teksta, malo smo se raspitali o ovom fenomenu. Znalci kažu kako su grafiti jedan od četiri elementa hip-hop kulture i predstavljaju umjetnost. Djelomično ćemo se složiti s posljednjom tvrdnjom jer uistinu postoje impozantna djela, no ona su u ovom dijelu svijeta u manjini pred navijačko-političkim EPP-om koji vriÅ¡ti sa svih strana.
Iako je svima u jednom trenutku života palo na pamet da se "umjetnički" iskale na zidu obližnje Å¡kole, malo tko je to i ostvario; Å¡to zbog neznanja, Å¡to zbog momaka u plavom kojima se to sigurno ne bi svidjelo. Za nesuđene umjetnike, kao i one koji "briju" na grafite, Marc Ecko's Getting Up stiže kao naručen. Moramo napomenuti da iako je vodilja igre postati cijenjeni crtač grafita, igrivost se ne zasniva samo na neprekidnom pritiskanju spreja. Ima tu svega, od skakutanja u stilu Lare Croft pa do opakih tučnjava raznim hladnim oružjem.
Na putu prema gore
Priča nas stavlja u ulogu Tranea, momka koji po svaku cijenu želi postati afirmirani pripadnik "grafiterske" zajednice u New Radiusu, kopiji New Yorka s malom dozom futurizma. Da bi to ostvario, morat će se dokazivati, podizati reputaciju preslikavanjem grafita (potpisa) suparničke skupine Vandals of New Radius, a dodatne bonuse predstavljat će obilježavanje teÅ¡ko dostupnih mjesta. Na njegovu slobodu umjetničkog izražavanja CCK policija ne gleda blagonaklono te će ga pokuÅ¡ati privesti čim ga ugleda, a u kasnijem stadiju igre postaje i glavni protivnik protiv kojeg se Trane bori svim sredstvima.
Perspektiva trećeg lica jamči odličan pogled na okolinu, dok se fleksibilna kamera uglavnom postavlja na mjesta s kojih je najlakÅ¡e sagledati trenutnu situaciju. Primjerice, kada dođe do tučnjave s viÅ¡e protivnika, pogled će se lagano uzdignuti kako bismo imali Å¡to bolji pregled, no neki je put ipak potrebna samostalna korekcija. Zanimljiv je podatak da u igri ne postoji iskoristivo vatreno oružje (bar ne s naÅ¡e strane), već se sve borbe vode Å¡akama, nogama i priručnim predmetima poput raznih vrsta palica ili poklopaca od kanti za smeće. Neke je predmete moguće čak i bacati na protivnike, a tu je i Å¡uljanje te onesvjeÅ¡ćivanje nesretnika kanticom spreja.
Ipak, Å¡ake i noge se najčeÅ¡će koriste, a kako igra napreduje, glavni junak stječe nove borilačke sposobnosti poput hvatanja i udaraca koljenom u pleksus ili Å¡akama po leđima. Pripadnici CCK-a koristit će čak i strojnice da bi nas osujetili u avanturi pa je učenje novih zahvata poželjno Å¡to prije usvojiti. Posebno su atraktivni pojačani udarci koji troÅ¡e neku vrstu mane jer se kod njihovog izvođenja akcija na trenutak usporava uz adekvatno pozicioniranje pogleda. Za ponovno izvođenje istih valja nadopuniti skalu klasičnom tučnjavom, no ista se vrlo brzo regenerira tako da borbe izgledaju vrlo efektno.
Svaka misija ima primarne i sekundarne ciljeve, uglavnom iscrtavanje grafita, a za lakÅ¡e rjeÅ¡avanje istih pomoći će nam intuicija. Ne vlastita, već ona koja se aktivira pritiskom na odgovarajuću tipku pri čemu su žutom bojom označeni primarni zadaci, dok je plave poželjno ispuniti radi veće reputacije. Dolaskom na mjesto predviđeno zadatkom biramo vrstu i veličinu grafita ili viÅ¡edijelnog plakata te prvim mlazom boje započinje odbrojavanje vremena predviđenog za dovrÅ¡etak umjetničkog djela. Ukoliko je isto prekoračeno, bonus je manji, ako se pojavi curenje boje zbog predugog zadržavanja mlaza na istom mjestu, također, tako da je potrebno malo prakse kako bismo optimalno pomicali ruku i radili pauze za protresanje spreja odnosno nanoÅ¡enje ljepila.
Tolerancija ispred svega
Moramo reći da je igra vrlo tolerantna Å¡to se tiče crtanja jer nije bitno da li prelazite rubove niti je potrebno detaljno popuniti predviđeni prostor bojom. Po naÅ¡oj procjeni, nekih 90% dovrÅ¡enosti dovoljno je za uspjeh. Osim klasičnih grafita, Trane iza sebe ostavlja razne vrste potpisa, naljepnica i drugih podsjetnika koji govore o njegovom prolasku, a popis mogućih bira se prije same misije iz "crne knjige" koja je, uz dovoljno boje, najvažniji inventar svakog umjetnika. Å to se tiče samog kretanja, isto uključuje razne vrste akrobacija i povezanih skokova pomoću kojih dolazimo na teÅ¡ko dostupna mjesta, no nema kamufliranih prekidača i dovoljno je malo promisliti kako bismo shvatili kuda dalje.
Kao i svaki sličan naslov, Getting Up odlikuju mnogi skriveni sadržaji koji se "otključavaju" pronalaskom posebnih predmeta. Primjerice, iPod svirači dodaju nove glazbene skladbe, a kada već spominjemo tu komponentu igre, recimo kako je ista jedna od boljih koju smo imali prilike čuti. Mnoge poznate i (nama) nepoznate pjesme prate nas tijekom igranja, a ako je suditi prema popisu izvođača, autori su se prilično potrudili oko licenciranja stvorivÅ¡i jedan od najboljih soundtrackova ikada. Ista je stvar i s odlično pisanim i kvalitetno izvedenim dijalozima koji nisu vezani isključivo za međuscene, dok kroz priču upoznajemo i mnoge legende kulture grafita iako im je mogla biti dodijeljena i veća uloga.
Grafička strana igre Getting Up sasvim zadovoljavajuće odrađuje svoju ulogu, premda su pojedini grafiti trebali biti kvalitetnije prikazani. Ozbiljnije zamjerke tehničke prirode idu na račun nepotpune iskoriÅ¡tenosti kombinacije tipkovnice i miÅ¡a tako da za igranje preporučamo neki od gamepadova (podržani su gotovo svi). JoÅ¡ treba spomenuti manje vizualne bugove primjetne na pojedinim mjestima koji se manifestiraju treÅ¡njom slike, kao i kojiput teÅ¡ko namjeÅ¡tanje na pravo mjesto za obavljanje sporednih zadataka, no to su naspram cijele igre toliko male stvari da se njima uopće ne treba zamarati.
Premda smo isprva bili miÅ¡ljenja kako Getting Up cilja na uzak krug igrača, odnosno pobornike iscrtavanja grafita, igrivoÅ¡ću je daleko iznad toga. Kombinacija nekoliko žanrova svidjet će se mnogima pa ne vidimo razloge da Getting Up ne svrstate u uži krug igara za nabavku.

:player:   :player:
I know a mouse and he hasn\'t got a house, I don\'t know why I called him Gerald...
 

novosel_ane

  • Professional
  • ***
  • Poruke: 112
    • Pogledaj profil
Marc Ecko's Getting Up
« Odgovor #16 poslato: 30. jul 2007, 15:34:17 »
Istina je, jako zarazna igra. I za one koje grafiti ne privlace. Odlicna grafika. Jedan frend koji stvarno igra samo odlicne igre kaze da mu je igra pre dobra i da ima jedan od najboljih zavrsetaka koje je ikad vidio i da je bas zbog toga vrijed odigrati do kraja. Nisam dosao do kraja pa neznam o cemu se radi niti sam htio da mi otkrije, al odigrat cu kad nadjem vremena. Po meni, igra je mix GTA, Tomb Ridera i Warriorsa.
Palac gore!